UV lampe za insekte

U elektromagnetskom (EM) spektru ultraljubičasto svjetlo (UV, engl. ultraviolet) zauzima područje viših frekvencija od vidljive svjetlosti, ali nižih od rendgenskih zraka.

Valne duljine u UV području kreću se od nekoliko nanometara (nm) pa sve do nekoliko stotina nm, čemu odgovaraju frekvencije reda veličine 10¹⁴ Hz do 10¹⁷ Hz. Granice tog područja, kao i granice drugih dijelova spektra, nisu oštro povučene.

UV zrake sastoje se od fotona velike energije.

Ultraljubičasto svjetlo dijeli se u tri potpodručja (UV-A, UV-B i UV-C), koja se međusobno razlikuju po frekvenciji, tj. valnoj duljini, pa tako i po energiji. Najviše UV zračenja od svih prirodnih izvora daje Sunce.

Insekti slijeću na nečista mjesta i ondje se hrane, pa pritom progutaju razne uzročnike bolesti ili ih ponesu na tijelu. Budući da su vrlo pokretni, te patogene iz svojih prljavih staništa brzo i bez poteškoća unose u naš prehrambeni lanac. Sleti li insekt (primjerice muha) na hranu ili u prostor u kojem se ona priprema, onečistit će ih mnoštvom uzročnika raznih bolesti. Dodir s insektima može izazvati više vrsta bolesti, a ovdje izdvajamo neke od njih:

E. coli

Prema istraživanjima, insekti su među najvećim prijenosnicima ove bakterije

Salmonella

Trovanje hranom najčešće uzrokuje upravo ona, a sposobna je preživjeti u krvotoku obične muhe

Campylobacter

Ova je bakterija izolirana iz mnogih vrsta insekata

Klebsiella

Uzrokuje razne infekcije mokraćnih i dišnih putova, a često obitava u crijevima muha

Streptococcus

Povezuje se s brojnim bolestima kože i crijeva

Meningitis

Uzročnik ove smrtonosne bolesti izoliran je iz crijeva obične kućne muhe

Na nogama obične muhe može se nalaziti i do 6.000.000 bakterija. U samo dva tjedna muha može položiti više od 1000 jaja. Muhe jaja polažu i razvijaju se na smetlištima, u otpacima, kućanstvima, stajskom gnoju i sličnim mjestima.

HACCP (engl. Hazard Analysis and Critical Control Points, hrv. analiza opasnosti i kritične kontrolne točke) sustav je nadzora nad procesima proizvodnje i distribucije hrane, a omogućuje:

• Prepoznavanje i procjenu svih potencijalnih opasnosti, odnosno svakoga fizičkog, kemijskog ili mikrobiološkog rizika, u svakoj fazi proizvodnje prehrambenih proizvoda;
• Utvrđivanje mjera potrebnih kako bi se te opasnosti spriječile i držale pod nadzorom;
• Osiguravanje uspješne i učinkovite provedbe tih mjera.
• Dvije su temeljne sastavnice HACCP sustava:
• HA je analiza rizika – u svakoj se fazi proizvodnje hrane prepoznaju opasnosti i procjenjuje koliko su značajne za ljudsko zdravlje.
• CCP (kritične kontrolne točke) označava one faze proizvodnje u kojima se rizik za sigurnost hrane može spriječiti ili posve ukloniti, odnosno njegov utjecaj svesti na prihvatljivu razinu, te u kojima se on drži pod nadzorom.

HACCP je primjenjiv na sve vrste prehrambenih proizvoda i na sve faze proizvodnje i rukovanja hranom.

HACCP je potreban u ovim granama prehrambene industrije:

• Proizvodnja i prerada hrane te njezino pakiranje;
• Skladištenje, prijevoz i distribucija;
• Priprema hrane i njezina distribucija za bolnice, dječje ustanove, hotele, restorane, zrakoplovne prijevoznike i slično;
• Trgovina na malo i ugostiteljstvo;
• Proizvodnja ekološke (organske) hrane.

Zašto primjenjivati HACCP
Za proizvođače hrane HACCP je iznimno važan s gledišta zaštite potrošača jer osigurava proizvodnju i promet zdravstveno ispravne hrane. Široko se primjenjuje u razvijenim zemljama svijeta, a u Europskoj uniji propisan je zakonom (Direktiva Vijeća 93/43/EEZ), pa je taj sustav obvezan za svakoga tko izvozi u države članice EU-a.

Cilj je HACCP-a primjenom najsigurnijeg mogućeg postupka dobiti najsigurniji mogući proizvod. Iz toga proizlazi da HACCP potrošačima ne jamči uvijek 100 % zaštitu, ali zahvaljujući njemu tvrtka hranu proizvodi ili priprema na najbolji i najsigurniji mogući način.

Opskrba potrošača sigurnom i visokokvalitetnom hranom u cijelom svijetu dobiva sve veću važnost. Zato uvoznici iz EU-a i ostalih razvijenih država (SAD, Japan i druge) zahtijevaju da sigurnost hrane, od polja i farme pa sve do završnog pakiranja, bude usklađena sa strogim higijenskim pravilima.

U EU-u HACCP sustav sigurnosti mora uvesti svatko tko je vlasnik ili upravitelj proizvodnje hrane ili u njoj radi. Ta direktiva prisiljava uvoznike na nabavu isključivo kvalitetnijih i sigurnijih prehrambenih proizvoda, ali i na traženje stalnog unapređenja proizvodnje u zemljama podrijetla. Tvrtke iz EU-a koje posluju s hranom danas znatno strože biraju dobavljače izvan Unije te od njih zahtijevaju dosljednu primjenu HACCP-a u zemljama podrijetla.

Kako bi se poslovni odnosi održali, ponekad treba ispuniti i dodatne higijenske uvjete za određene skupine proizvoda, primjerice za meso, mlijeko i mliječne proizvode. Osim toga, prehrambene tvrtke iz EU-a i drugih industrijaliziranih zemalja neće kupovati čak ni sirovine iz inozemstva ako nemaju jamstvo da će proizvod nastao preradom u njihovim pogonima biti siguran za prehranu ljudi. Sirovina ili prerađevina bit će odbijena već i pri samoj sumnji da je zaražena ili kontaminirana. Zbog svega navedenog uvođenje HACCP sustava izrazito je potrebno i u domaćim prehrambenim tvrtkama.

HACCP nije ograničen samo na velike proizvodne tvrtke i kombinate: djelotvorno se može uvesti i u srednja i mala poduzeća, zadruge, hotele i restorane, gdje je sigurnost hrane od presudne važnosti.

Načela na kojima se temelji HACCP sustav:

• Analiza mogućih opasnosti.
• Određivanje kritičnih kontrolnih točaka (CCP).
• Postavljanje kritičnih granica za svaku CCP.
• Uvođenje sustava praćenja (monitoringa) za svaku CCP.
• Određivanje korektivnih mjera za odstupanja od kritičnih granica.
• Uspostava postupaka za provjeru sustava.